Nevena Petra Piližota
Sustvorenja
„May we learn to listen in times of silence.“ (papa Franjo, 21.4.2020.)
Ovogodišnja izložba „Sustvorenja“ u zagrebačkoj galeriji Crta naglašava važnost kontinuiranog istraživanja kroz medij crteža. Iako je projekt „Dnevnik“ započet 2013. godine i prezentiran putem nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, najnovija izložbena cjelina podcrtana je animalističkim motivima, do sada prilično dobro apsorbiranim u tkivo hrvatske likovne umjetnosti. Iz naziva Projekta razvidan je široki tematski raspon motiva. Svaki crtež funkcionira kao dio velike slagalice života, kao osvrt na jučer i danas, uvod u sutra. Motiv životinje uzet je kao primjer, simbol sveprisutnih problema u komunikaciji i ravnopravnosti. Takva pitanja razlistavaju se u više poglavlja; jedno je i ono o elementarnoj ekološkoj istini.
Činjenica svođenja životinja uglavnom na objekte konzumerizma i industrijskog podčinjavanja ljudskoj kulturi, ipak nije dovoljna za negaciju prirode. Ovaj „prostor sukoba prirode i kulture“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:53), odnosno „'život u ljudskoj ruci', kao simbolični izraz čovjekove znanstvenotehničke uspješnosti i moći djelovanja na ljudski i svaki život, uistinu postavlja pitanje na koji način je život u ljudskim rukama“ (Cifrić, 2000:197).
Prema mitskom svjetonazoru, izjednačavanju čovjeka i svemira, svaki čovjek vlastitim životom participira u „permanentnom procesu putovanja 'dolinom svijeta'“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:219), točnije, vremenom i prostorom, prirodom i prirodnim pojavama. Biologijska predodređenost čovjeka ne sprječava nas da ponovno postavljamo (ista) pitanja. „Što je čovjek zapravo ako je poligon dijeljenja i neprekidnih razdvajanja? Raditi na tim dijeljenjima, pitati na koji se način čovjek odvaja od ne-čovjeka, životinjsko od ljudskog, čini mi se važnijim od zauzimanja stajališta u velikim idealističkim pitanjima“ (Marjanić i Zaradija Kiš, 2012:665). Uz to, kultura se promišlja kao „rezultat čovjekova zahvata u prirodu i društvo, a čiji je osnovni smisao (za razliku od nekulture) – održanje i napredovanje čovjekova opstanka, njegovih prirodnih danosti te društvenih značajki i dostignuća, njihovo humaniziranje i oplemenjivanje…“ (Skledar, 2012:139).
„Jezik, podsvijest, običaji i uopće područje imaginacije preplavljeni su slikama životinja što 'govore za čovjeka i govore čovjeku…'“ (Visković, 2009:18). Tek istinska, stvaralačka sloboda (a ne sloboda razaranja) pretpostavka je istinske, stvaralačke zajednice. I prema Frommovoj dijagnozi: „Ono što odlučuje, to je humani odnos prema budućnosti čovječanstva i budućnosti prirode“ (Žmegač, 2011:176).
„Bez emocija, savjest ne bi imala žalca, društvene dužnosti ne bi imale imperativa, poštovanje osjećaja, a moralnost dužnosti“ (Turner, 2010:299). Prisjetimo se i jedinstvene poruke o poštovanju života koju je uputio Jacques-Yves Cousteau:
„Kvaliteta ljudskog života zahtijeva slobodu životinja, kao što zahtijeva slobodu čovjeka. Naravno, radi se o problemu jednoga novoga morala“ (Visković, 2009:380). U svakom slučaju, „slobodu treba osvojiti ili izdržati“ (Žmegač, 2011:166).
Nevena P. Piližota
LITERATURA
Marjanić S. i Zaradija Kiš A. (ur.) (2012). Književna životinja. Kulturni bestijarij II. dio.
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveučilišna naklada.
Cifrić, I. (2000). Bioetika i ekologija: bioetičke i ekološke teme u sociološkoj perspektivi.
Zagreb: Grafomark.
Skledar, N. (2012). Sociologija kulture: pojmovi, teme, problemi. Zagreb: PLEJADA.
Visković, N. (2009). Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i čovjek životinji. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Žmegač, V. (2011). Prošlost i budućnost 20. stoljeća. Zagreb: Matica hrvatska.
Turner, J. H. (2011). Sociologija emocija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo.
